Gojaznost se čini kao nešto što se može jednostavno objasniti. Osoba se deblja ako unese više kalorija nego što joj je potrebno. Ali pravo objašnjenje nije tako jednostavno. I radi se o nečemu višem od težine.
Gojaznost je složena hronična bolest, a gubitak kilograma ne znači samo manje jesti i više se kretati. Zapravo, na gojaznost može uticati genetika, fiziologija, okolina, posao i obrazovanje, kao i procesi u mozgu.
Razumijevanje ovih faktora je presudno jer je gojaznost povezana sa drugim bolestima, uključujući dijabetes tip 2, bolestima srca i određenim vrstama raka. A da ne spominjemo stigmu i predrasude koje milioni trpe svaki dan.
Ali uz pravilnu njegu, ljudi sa gojaznošću mogu postići održiv gubitak kilograma koji u velikoj mjeri može poboljšati njihovo zdravlje.
Na gojaznost utiču mnogi faktori kako unutar tako i izvan tijela. Osoba se može roditi sa sklonošću prema debljanju. Isto kao što se neko rodi sa određenom bojom očiju.
Tu je i fiziološki aspekt. Kada osoba jede, hormonski signali iz želuca i crijeva se prevode u osjećaj smanjene gladi i povećane sitosti. Ovi signali kod ljudi kontrolišu unos hrane.
Prilikom gubljenja kilograma, nivo hormona se može promijeniti u pokušaju da povrati izgubljenu težinu. Kao rezultat toga, studije pokazuju da samo oko trećina ljudi uspješno održava svoju izgubljenu težinu.
Mnogi aspekti čovjekove opće dobrobiti, okoline i životnog stila takođe mogu uzrokovati debljanje. Mjesto gdje osoba živi i kultura koja je okružuje takođe mogu uticati na rizik od razvoja gojaznosti.
Dakle, iako mnogi ljudi sa gojaznošću vjeruju da bi trebali moći sami upravljati svojom težinom, to nije tako lako.
Da bismo razumjeli gojaznost, moramo razumjeti šta se dešava u našim umovima. Čini se da su naša tijela predodređena za zadržavanje viška kalorija, vjerovatno zato što je hiljadama godina to bio osnovni mehanizam preživljavanja.
Zbog toga se ljudi koji žive sa gojaznošću bore s gubitkom kilograma. Programiranje njihovih tijela djeluje na taj način da ih pokušava vratiti na njihovu početnu težinu. U mozgu kao da postoji prekidač koji prilagođava čovjekovu potrošnju energije sve dok ne povrati izgubljene kilograme.
Pokušavamo odrediti gdje tačno u mozgu bi se mogao nalaziti takav prekidač i istražujemo da li je to nešto što možemo riješiti lijekom. Tako da bismo jednog dana mogli pomoći osobama s gojaznošću da 'resetuju' svoju težinu na novu, zdraviju polaznu tačku.
Ako uspijemo, mogli bismo pomoći milionima ljudi koji žive s gojaznošću.
Cilj nam je biti vodeća sila u nauci koja stoji iza gojaznosti.
Veliku pažnju posvećujemo prirodnom hormonu GLP-1. Sve više i više otkrivamo o ulozi koju ovaj prirodni hormon ima u postizanju uspješnog gubitka kilograma. Na primjer, nakon što osoba jede, molekule GLP-1 tijelu utiču na njen osjećaj gladi.
Naši naučnici su nekoliko godina proučavali kako se sintetički molekuli GLP-1 mogu koristiti za suzbijanje apetita ili povećanje potrošnje energije. I dalje ćemo ispitivati kako GLP-1 može potaknuti dugotrajan gubitak kilograma.
Trenutno istražujemo sljedeća područja:
- smanjenje težine od 20%
- Kardiovaskularna korist
